Mjesto ima dugu kulturnu i turističku tradiciju.
Narodna pjesma iz Novog Vinodolskog:
Novigrade, lip mi barjak viješ,
Lipi barjak roda hrvatskoga,
Trobojnicu crven, beli, plavi,
Trobojna mi j' marama na glavi.
Još ću jedno slovo izvezati,
Izvezati, živili Hrvati.
Novi je poznat po osebujnom bogatstvu narodnog života i običaja, folkloru, nošnji, narodnim stihovima očuvanim do danas.
Novljanski mesopusni običaji traju tri tjedna, započinju u četvrtak tri tjedna prije čiste srijede - Pepelnice, kojom i završavaju.
PRVI ČETVRTAK ILI TUSTI – PRVO NAPOVIDANJE
Prvi četvrtak Mesopustari izlaze na ulice oko 22 sata. Obilaze grad i na raskrižjima najavljuju vjenčanje udovica i udovaca iz određenog djela grada – napovidaju se dovci i dovice. Prvi četvrtak je ujedno i prvo napovidanje.
MLADA MESOPUSTOVA
Nedjelja iza prvog četvrtka. Svatovi su Mesopustari. Mladoženja je advitor, kumovi su kapetani, a ljepuškasti mesopustar obuče se i uredi kao mladenka. Svi sudionici svadbe su muškarci. U jutarnjim satima stari svati obilaze grad i pozivaju mještane na veselje i najavljuju ženidbu.Poslije podne se okuplja svaća i obavlja se vjenčanje. U povorci, pjevajući novljanske narodne pjesme, odlaze na zdenac gdje igraju kolo. Zatim dolaze na trg gdje se ponovno igra kolo ali sad mu se pridružuju i okupljeni mještani. Si sudionici su muškarci.
DRUGI ČETRTAK – KUSI, DRUGO NAPOVIDANJE dovcen i dovican. Mesopustari izlaze u 23 sata.
TRETI ČETRTAK – POBERUHI, TRETO NAPOVIDANJE dovcen i dovican. Mesopustari u 20 sati obilaze tri puta stari grad, a u 24 sata napovidaju udovice i udovce.
KRŠTENJE MESOPUSTA
Subota mesopusna- obavlja se mišenje Mesopusta i njegovo krštenje. Od slame se napravi čovjek -MESOPUST. Oblači se u bijele hlače, bijelu košulju, crni sako, stavlja mu se leptir mašna, na glavu polu cilindar, a na ruke bijele rukavice. Advitor, kapetani i sopilaši obilaze gostionice i pozivaju građane na krštenje. Ispisuju prijedloge imena i zajedno s popovima dolaze u Dom kulture, gdje započinje nadmetanje za ime. Nakon bučne prepirke Mesopustari izaberu ime, pozdrave ga uz pratnju mesopustarske glazbe, a popovi ga blagoslove i tako je obavljen čin krštenja. Mesopustari s Mesopustom po prvi put obilaze grad.
NEDILJA MESOPUSNA
Rano jutro Mesopust visi na Travici. (mjestu na frankopanskom kaštelu, ispod kojega se igra kolo). Mesopust sjedi na stolici i ispred sebe drži natpis s imenom. Između 10. – 11. sati izlaze Mesopustari po prvi put u svečanim uniformama. Dolaze pozdraviti Grad, Gradsku upravu, sve građane i Mesopusta, a zatim obilaze grad i pozdravljaju svaku kuću. U poslijepodnevnim satima (oko 15 sati) na Placi se okupljaju djeca, djevojke i mladići, žene i muškarci obučeni u svečane novljanske narodne nošnje. U povorci uz pratnju sopila odlaze pjevači novljanskog kola i sudionici prema trgu gdje se igra novljansko narodno kolo.
NOVLJANSKO NARODNO KOLO je kolo bez glazbe. Pjevaju parovi muškaraca i to junačke narodne pjesme o borbi protiv Turaka i Mlečana, njihovim junacima te o važnim ličnostima i događajima iz prošlosti Novog. Predvečer Mesopustari prekidaju kolo. Skidaju Mesopusta s Travice i nose ga uz glazbu tri puta oko grada.
MESOPUSNI PONDILJAK
U jutarnjim satima Mesopustari podijeljeni u manje grupice obilaze kuće i skupljaju sir-putar - maslac – jaja. Prikupljene namjernice iskoristit će za pripremanje večere (obično se skupe kod djevojka). U poslijepodnevnim satima ponovo se igra kolo. Mesopust ne visi na kaštelu jer je u zatvoru.
MESOPUSNI UTORAK
U jutarnjim satima Mesopustari nastavljaju pozdravljati kuće i obitelji po gradu. Poslije podne igra se kolo. Oko 17 sati kolo prekida dolazak kočije sa sucem tužiteljem (AUDITOR), Mesopustovim odvjetnikom (ADUKAT) i piscem ŽITKA (MANDATOR). Mesopustari skidaju Mesopusta s kaštela i stavljaju ga na stol i započinje mu suđenje. Čita se kronika svih zbivanja u gradu, državi i šire - ŽITAK. Pisan je u osmercu. Audvitor čita optužbu, a odvjetnik ga brani. Mesopusta se osudi za sve zlo u Gradu i šire, te se pogubi (sabljom mu se odsječe glava). Pročita se Mesopustova oporuka i Mesopustari ga odnose. Okupljeni nastavljaju igrati kolo. Uključuju se i civili. Kolo završava pjesmama koje pjevaju svi sudionici kola (ĆURUNBELE). To je ujedno i najsvečaniji dio kola koji u sebi sadrži i tugu, jer su se svečanosti približile kraju, a kolo će se igrati ponovo sljedeće godine.
MESOPUSTOV SPROVOD - PEPELNICA – čista srijeda.
Srijeda poslije podne. Na drvenim ljestvama okićenim bršljanom nosi se Mesopust tri puta oko grada, pa zatim u luku na mjesto gdje će se zapaliti. U povorci koja se laganim korakom kreće, sudjeluju popovi, časne sestre (koludrice), kočija s tužiteljem, odvjetnikom i piscem «Žitka» i ostali ožalošćeni. Na kamenom postolju u luci zapali se Mesopust, pročitaju mu se posljednje riječi - POGREBAC, a okupljeni se oproste od njega i od mesopusnih običaja riječima BIL JE NI GA, OPET ĆE PRIT. Iako se osjeća tuga za završetkom svečanosti, javlja se radost i nada za događanja koja nas očekuju sljedeće godine. I tako već godinama i generacijama. Upravo bezgranična ljubav i ponos prema sačuvanim običajima učinili su novljanske običaje vrijednom baštinom koja se uspješno prenosi na sve generacije stanovnika Novog Vinodolskog.
MESOPUSTARI su skupina mladića, koja se okuplja svake godine uoči mesopusnih događanja. Uvježbavaju svirati koračnicu - ilirsku budnicu «Još Hrvatska ni propala». U početku su obučeni u civilnu odjeću, a za završne svečanosti oblače se u mesopustarsku uniformu. Mesopustare sačinjavaju: advitor, koji dirigira mesopustarima, dva kapetana koji pozdravljaju svaku kuću i mesopustari, koji sviraju različite instrumente: bubnjeve, trube, trumbete, činele, avane, zvončiće i slično.
NOVLJANSKO KOLO
Kolo se igra u nedjelju, ponedjeljak i utorak za vrijeme mesopusta. Povremeno se okreće satima sa i do tisuću plesača i plesačica uz junačke pjesme. Ritam kolu daju "pjevači kola". Pjesmu znaju pratiti i zvuci sopila- više stoljeća staro glazbalo. Odvija se ispred frankopanskog kaštela. Takva vrsta folklornoga nasljeđa sačuvana je samo u Novome. Kolo se kreće „arbanaškim“ i „senjskim“ korakom te „poskočicom“ uz pratnju pjevača.
Specifična je ženska i muška narodna nošnja koja se u Kvarnerskom primorju sačuvala samo u Novome. Novljanska ženska svečana nošnja pojavljuje se u nekoliko boja. Najraširenija je crna nošnja, koja može biti ukrašena crvenom trakom, pa je to CRVENA nošnja ili modrom trakom, pa je to MODRA ili PLAVA nošnja. Osim toga tu je BEHHAN, koji je cijeli bijel, SVILNICA izrađena od svile i ŠAJNICA izrađena od brokata. Poseban ukras nošnje je bjelina platna od kog je izrađen rubac, vezan na poseban na način oko glave i košulja bogatih rukava ukrašena čipkom. Na ušima se nose zlatne naušnice – BATI, oko vrata ogrlica od crvenih koraljnih zrna, a u prsa se zatakne kitica zimzelenog lišća. Struk krasi TKANICA pojas i bijela platnena rubčić. Na nogama su bijel heklane čarape i natikače.Ljetna muška narodna nošnja sastoji se od hlača i široke košulje izrađene od bijelog domaćeg platna. Zimsku nošnju čine hlače izrađene od bijele čoje ukrašene viticama i prsluk- lajbek od čoje u boji. Ispod prsluka nosi se bijela platnena košulja, oko struka kožni pojas- ćemer i podpašaj za oružje, na glavi kapa, a na nogama kožni opanci i vunene čarape u koje su utaknute uske hlače. Za hladnih dana nosi se i dolamica – jakna. Nošnja podsjeća na uskočku odjeću.
Poziv u kolo:
Aj maleno po maleno
Hajd' u kolo.
Ukolu smo si jednaki,
Hajd' u kolo, koj' za kolo.
Da se kola naigramo,
Lipih pisam napivamo.
