Postoje indicije da su u spilji Peć na Zagori živjeli paleolitski ljudi.
Na području grada Novog dugo su živjeli i Iliri, te od 4.st.pr.Kr. vjerojatno Liburni poznati po brodogradnji.
Vinodol je među prvim područjima Jadrana gdje su se naselili Slaveni oko 600. godine.
OTOČIĆ SAN MARINO
Smjestio se na udaljenosti od 205 metara od obale. Dokazuje ranu pojavu kršćanstva na tom području. Tamo je nađen natpis s imenom Jelene, majke cara Konstantina. Često služi za opuštanje i sunčanje kupača.
Na području grada Novog dugo su živjeli i Iliri, te od 4.st.pr.Kr. vjerojatno Liburni poznati po brodogradnji.
Vinodol je među prvim područjima Jadrana gdje su se naselili Slaveni oko 600. godine.
OTOČIĆ SAN MARINO
Smjestio se na udaljenosti od 205 metara od obale. Dokazuje ranu pojavu kršćanstva na tom području. Tamo je nađen natpis s imenom Jelene, majke cara Konstantina. Često služi za opuštanje i sunčanje kupača.
LOPAR
Utvrda u uvali Lišanj koji je bio dio obrane koji je osiguravao sigurnost morskog kanala između Novoga i otoka Krka. Početkom hrvatskog doba bio je i župno mjesto, ali zbog svoje neudobnosti i nesigurnosti župa se preselila na brežuljak, podno brda Osap. Njegove čvrste zidine pregrmjele su sva kasnoantičke i ranosrednjovjekovne neprilike.
IVAN MAŽURANIĆ (1814-1890)
Novljani u 19. stoljeću imaju velik broj intelektualaca koji sudjeluju u ilirskom pokretu i hrvatskom narodnom preporodu. Među njima se posebno istiće obitelj Mažuranić, iz koje je i najznamenitiji Novljanin svih vremena- Ivan Mažuranić. Bio je prvi hrvatski ban pučanin (1873.-1880.), predsjednik Hrvatsoga sabora i pjesnik. Borio se za očuvanje hrvatskog nacionalnog bića. Utjecao na brži razvoj Hrvatske na više područja.
Govor Ivana Mažuranića u Hrvatskom saboru 13.prosinca 1886.:
„Gospodo! Da mi je tko rekao: kaži svoj simbol političke vjere, koji je? Ja bih rekao: suvišno baš pitati, ali kad me ne poznaš, reći ću ti- i ja bih rekao: ja sam Hrvat, ja bih rekao: vjerujem u kraljevinu Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i, ako Bog da, u njezinu budućnost... Ljubav moja spada momu narodu...“
Ivan Mažuranić je nadopunio Gundulićevog „Osmana“. Njegova poema „Smrt Smail-age Čengića“ veliki je doprinos hrvatskoj književnosti. Govori o najvrednijim čovjekovim osobinama, odnosu tiranina i njegovih žrtava, pravdi, hrabrosti, ljudskom dostojanstvu...
Dio njegovog djela: Smrt Smail-age Čengića
„Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu nema.
Djedi vaši za nj' lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj' vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije.
Jer slobode u ravnici nije.“
Ostali poznati Mažuranići:
Antun – književnik i jezikoslovac
Matija- putopisac i građevinar
Fran – pjesnik
Ivana – književnica
VINODOLSKI ZAKON
Krčki knezovi (koji se od prve polovice 15 st. nazivaju Frankopani) u Novom 6 siječnja 1288. godine donose Vinodolski zakon, odnosno pravne propise za Vinodol koje su donijeli zajedno s predstavnicima devet upravnih gradova (točnije općina)- od sjevera prema jugu: Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Belgrad, Bribir, Novi i Ledenice.
Vinodolski zakon napisan je hrvatskim jezikom, na glagoljici, u primorskoj čakavštini. Sastoji se od 14 listova, odnosno 28 stranica.
Taj pravni akt je i danas predmet proučavanja brojnih hrvatskih i stranih znanstvenika. Obzirom da je to prvi pravni akt na južnoslavenskom području spada u najznačajnije hrvatske spomenike uopće.
Original teksta Vinodolskog zakona čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.
Zanimljivo bas.
OdgovoriIzbriši